Dragutin Rosandić bio je profesor Klasične gimnazije u Zagrebu i autor mnogih udžbenika. Osnivač je prve katedre za metodiku na Sveučilištu u Zagrebu (Katedra za metodiku hrvatskoga jezika na Filozofskome fakultetu u Zagrebu). Bio je predstojnik katedre do odlaska u mirovinu 2000. god. Njegov znanstveni, stručni i praktični rad snažno je pokrenuo suvremeni metodički način mišljenja i interdisciplinarnoga povezivanja znanstvenih spoznaja radi uspješnijega školskog poučavanja.
Dijelimo profesorovu pjesničku poslanicu učiteljima i drugim prosvjetnim radnicima. Neka nam njegove riječi svima budu poticaj na razmišljanje i ustrajnost u širenju ljubavi prema materinskome jeziku.
UČITELJU STVARAOCU
Tebi koji svakoga dana za radnim stolom
stvaraš sutrašnji dan
u učionici i nestrpljivo ga očekuješ;
Tebi koji rasplamsavaš maštu, osjećaje i misli
svojih učenika;
Tebi koji odbacuješ klišeje, frazu, pozu i rutinu;
Tebi koji vjeruješ u neponovljivost i izvornost
dječjeg stvaralačkog iskaza;
Tebi koji zatreperiš u glasu kad učenike uvodiš
u nove svjetove;
Tebi koji nikada nisi gotov i nespokojan si
zbog nedovršena djela;
Tebi koji se stalno pitaš kako bi još moglo biti;
Tebi koji sumnjaš i neprestano tražiš;
Tebi koji tražiš i pronalaziš;
Tebi koji otkrivaš novo i bolje;
Tebi koji se raduješ novom i boljem;
Tebi koji se nadahnjuješ tuđim otkrićem i spoznajom;
Tebi koji ne posustaješ u smislenom traganju;
Tebi koji si osvjedočen da radiš najljudskiji posao;
Tebi koji u sebi nosiš stvaralački zanos i nemir.
Neka tvoje djelo bude uzor drugima i trajno vrelo nadahnuće.
Onima koji dolaze i koji će doći koračati stazama
kojima si i ti koračao.
Neka tvoje djelo bude iskra
iz koje će nastajati nova svjetlost.
